Model daljinske vlastite potrošnje inovativno je rješenje koje sve više privlači pažnju u svijetu obnovljive energije. Kroz ovaj sistem odgovaramo na rastuću potražnju za čistom energijom i potrebu za demokratizacijom pristupa održivoj električnoj energiji. Međutim, mnoge kuće ili preduzeća nisu u mogućnosti da instaliraju solarne panele na svoje krovove zbog ograničenja prostora, loše orijentacije ili zakonskih prepreka. Daljinska samopotrošnja omogućava ovim ljudima ili entitetima da uživaju u solarnoj energiji, bez potrebe da instaliraju panele na svom imanju. Hajde da nastavimo da istražujemo šta je to, kako funkcioniše i koje su njegove najvažnije prednosti.
Šta znači samostalna potrošnja na daljinu?
Daljinska samopotrošnja je sistem koji omogućava pojedincu ili kompaniji da troše energiju koju proizvode solarni paneli postavljeni daleko od mjesta njihove potrošnje, uglavnom u solarnim parkovima udaljenim nekoliko kilometara. Umjesto da imaju solarne panele na krovu, potrošači iznajmljuju ili kupuju prava na korištenje ovih panela.
Ovaj model je posebno koristan za one koji nemaju prostora na svojim krovovima ili žive u zgradama u kojima je ugradnja fotonaponskog sistema komplikovana ili čak neizvodljiva. Umjesto oslanjanja na individualnu instalaciju, električna energija koju generiraju solarni paneli u ovim udaljenim parkovima dovodi se u električnu mrežu, omogućavajući potrošačima da joj pristupe s bilo kojeg mjesta uz ugovor o vlastitoj potrošnji na daljinu.
Korisnici ovog sistema mogu odrediti broj panela koje žele iznajmiti na osnovu potrošnje energije. Dimenzionisanje vrši kompanija dobavljač, koja je takođe odgovorna za održavanje i rad solarnog parka, čime se eliminiše odgovornost korisnika za održavanje panela.
Cilj daljinske vlastite potrošnje
Glavni cilj daljinske vlastite potrošnje je smanjenje potrošnje električne energije u kućama i kompanijama, nudeći alternativu onima koji ne mogu instalirati solarne panele iz gore navedenih razloga. Osim toga, doprinosi borbi protiv klimatskih promjena, omogućavajući većem broju ljudi pristup obnovljivoj energiji i smanjujući potražnju za tradicionalnom energijom iz neobnovljivih izvora.
Ovaj model koristi prednosti velikih fotonaponskih solarnih parkova kojima upravljaju specijalizovane kompanije koje su zadužene za proces proizvodnje i priključenje na električnu mrežu. Na ovaj način, potrošač ne mora da brine o sistemskim dozvolama, održavanju ili optimizaciji.
Kako funkcionira samostalna potrošnja na daljinu?
Proces daljinske vlastite potrošnje je prilično jednostavan. Glavne faze su sljedeće:
- Potrošač potpisuje ugovor sa energetskom kompanijom koja nudi uslugu samostalne potrošnje na daljinu.
- Odaberite broj solarnih panela prema vašim energetskim potrebama, koji se nalaze u solarnim parkovima.
- Energija koju stvaraju paneli se ubrizgava u opću električnu mrežu.
- U računu za električnu energiju, količina energije koju generiraju iznajmljeni paneli je diskontirana, slijedeći model kompenzacije sličan onom kod lokalne vlastite potrošnje.
Ako je potrošnja korisnika manja od proizvedene energije, višak se slijeva u mrežu, za što korisnik može dobiti i dodatnu naknadu.
Prednosti daljinske solarne vlastite potrošnje
Samopotrošnja na daljinu nudi brojne prednosti, kako ekonomske tako i ekološke, što ga čini vrlo atraktivnom opcijom za mnoge potrošače:
- Potpuna dostupnost bez ograničenja prostora: Čak i ako vaša zgrada ne dozvoljava postavljanje solarnih panela, možete pristupiti čistoj energiji.
- Nulto održavanje: Ako fizički ne posjedujete panele, niste odgovorni za održavanje ili popravke.
- Značajne uštede: Ovisno o broju panela koje iznajmite, možete drastično smanjiti svoj račun za struju, čak i do 0 € u nekim slučajevima.
- Skalabilnost: Ako se preselite, ugovor se zadržava jer proizvodnja energije ne zavisi od lokacije vašeg doma.
- Doprinos okolišu: Upotreba obnovljive energije pomaže u smanjenju emisije ugljika i utjecaja na okoliš.
Koja je razlika između daljinske vlastite potrošnje, solarnih zajednica i energetskih zajednica?
Daljinska vlastita potrošnja se razlikuje od solarne zajednice y energetske zajednice, iako ova tri koncepta imaju slične ciljeve. Solarne zajednice se sastoje od dijeljenja energije koju proizvodi grupa malih proizvođača, dok energetske zajednice mogu uključiti različite izvore energije, poput vjetra ili hidroelektrane, u svoju proizvodnu kombinaciju.
Daljinska samopotrošnja, iako može biti dio solarne zajednice, obično se fokusira isključivo na solarnu energiju i ne zahtijeva aktivnu suradnju više potrošača u istom projektu, kao što se događa u energetskoj zajednici.
Trošak i amortizacija daljinske vlastite potrošnje
Trošak daljinske vlastite potrošnje zavisi od broja iznajmljenih solarnih panela i uslova ugovora sa energetskom kompanijom. Prema različitim izvorima, iznajmljivanje solarnog panela može koštati oko 1.200 evra i proizvesti oko 30.000 kWh tokom njegovog životnog veka.
Povrat investicije može se postići u periodu od 10 do 15 godina, iako će to zavisiti od cijena električne energije na tržištu i količine energije koju generiraju paneli. Za vrijeme trajanja ugovora korisnici mogu uštedjeti više od 30.000 eura na računu za struju.
Konačno, samostalna potrošnja na daljinu je odlično rješenje za one koji žele iskoristiti prednosti obnovljive energije, čak i ako ne mogu instalirati solarne panele na svom imanju. Štedi novac, doprinosi brizi za životnu sredinu i prevazilazi fizičke ili pravne barijere koje ograničavaju instalaciju konvencionalnih solarnih sistema.