Koliko smo puta rekli da su stare stvari duže trajale od današnjih. U prošlosti su uređaji trajali duže i mogli su se lakše popraviti nego danas. Trenutno smo ušli u potrošački krug u kojem prevladavaju potrošačke navike. Koristite i bacite. S obzirom na ovu situaciju, rođen je koncept planirane zastarelosti. Mnogi ljudi ne znaju dobro Šta je planirana zastarelost niti šta je njen glavni cilj.
Stoga ćemo ovaj članak posvetiti da vam kažemo šta je planirano zastarjelo, koje su njegove karakteristike, ciljevi i još mnogo toga. Također ćemo istražiti njegov utjecaj na okoliš, različite načine na koje se manifestira i strategije za izbjegavanje.
Šta je planirana zastarelost
Planirano zastarijevanje je strategija dizajna koju sprovode proizvođači s ciljem programiranja vijeka trajanja svojih proizvoda tako da nakon određenog vremena prestanu raditi ili postanu neučinkoviti, primoravajući potrošača da kupi novi. To je ponavljajuća taktika u elektroničkim proizvodima kao što su mobilni telefoni, kompjuteri, uređaji, automobili, pa čak i u odjeći i drugim svakodnevnim potrošačkim proizvodima.
Koncept se vrti oko dizajniranja proizvoda tako da, nakon određene količine upotrebe, počnu da kvare, brže se troše ili jednostavno zastarevaju, bilo zbog nekompatibilnosti s novim tehnologijama ili zbog nedostatka ažuriranja softvera. Prisiljavajući potrošače da ih često zamjenjuju, proizvođači uspijevaju održati stalan tok prodaje i osigurati ekonomsku održivost.
Planirano zastarijevanje suočio se s kritikama zbog svojih etičkih, ekonomskih i ekoloških implikacija. Iako se u nekim slučajevima može smatrati poticajem za tehnološke inovacije, njegov negativan utjecaj je dubok. Stvara velike količine otpada i podstiče ciklus neodržive potrošnje, što nepovratno utiče na prirodne resurse.
Zapravo, brzina kojom se elektronski otpad skladišti odn e-otpad je uključio alarme na globalnom nivou. Prema podacima UN-a, svake godine nastane više od 50 miliona tona ove vrste otpada. Iz tog razloga, a zbog sve većeg utjecaja ove prakse, važno je poznavati različite vrste zastarjelosti, kako ih prepoznati i što možemo učiniti da produžimo vijek trajanja proizvoda.
Vrste planirane zastarelosti i primjeri
Postoje različiti načini na koji se proizvod može dizajnirati da zastari. Ispod su glavne vrste planirane zastarelosti:
- Planirana zastarelost: Proizvod je proizveden tako da prestane da radi nakon određenog broja upotreba ili vremena, primoravajući potrošača da kupi novi. Jasan primjer ove vrste je slučaj sijalica, koje bi, prema nekim studijama, mogle trajati još mnogo godina ako se ne kontroliraju namjerno.
- indirektna zastarelost: Oštećeni proizvod nema dostupnih zamjenskih dijelova ili su oni toliko skupi da popravka nije zgodna, što primorava potrošača da kupi novi proizvod.
- Zastarjelo zbog nekompatibilnosti: U tehnološkim proizvodima, kada ažuriranje softvera izostavlja prethodne verzije ili uređaje koji se ne mogu ažurirati.
- Psihološka zastarelost: Ova vrsta zastarjelosti temelji se na navođenju korisnika da uvidi da je njihov proizvod zastario, iako radi savršeno. To se obično dešava kada se pojave novi, atraktivniji ili moderniji modeli proizvoda.
- Ekološka zastarelost: Razmjena još uvijek funkcionalnih proizvoda promovira se pod pretpostavkom da su novi modeli ekološki prihvatljiviji ili energetski efikasniji.
Neki ključni primjeri uključuju:
- mobilne baterije: Baterije mobilnih telefona obično počnu da se kvare nakon godinu dana korištenja, što primorava potrošača da se odluči za novi uređaj ili se suoči sa komplikovanom zamjenom baterije.
- softver: Mobilni operativni sistemi su usko povezani sa konceptom tehnološke zastarelosti, jer u mnogim slučajevima ažuriranja ostavljaju stare modele telefona bez podrške i prestaju da rade ispravno.
- Moda: Uobičajeno je zapaziti ovaj fenomen u svijetu mode, gdje se trendovi često mijenjaju, a kolekcije kontinuirano lansiraju. Međunarodni brendovi lansiraju nove kolekcije svakih nekoliko sedmica, vršeći pritisak na potrošače da obnove svoju garderobu.
Uticaj planirane zastarelosti na životnu sredinu
Jedan od glavnih problema uzrokovanih planiranom zastarjelošću je njen negativan utjecaj na okoliš. Brza zastarelost proizvoda, posebno elektronike, stvara ogromnu količinu otpada, doprinoseći fenomenu poznatom kao elektronski otpad ili e-otpad. Ova praksa, osim stvaranja zagađenja, uključuje intenzivnu upotrebu resursa. Kontinuirana proizvodnja novih proizvoda zahtijeva velike količine sirovina i energije, što utiče na globalni ekološki otisak.
Kratak životni ciklus proizvoda obično je povezan s upotrebom nerazgradivih i teško reciklirajućih materijala. Prema UN-u, od miliona tona elektronskog otpada koji se generira godišnje, samo se vrlo mali postotak pravilno reciklira. Ostatak ovog otpada završava na deponijama ili se ilegalno izvozi u zemlje u razvoju, gdje se prerađuje u nehigijenskim uslovima i bez kontrole životne sredine, što povećava rizik po javno zdravlje i pogoršanje životne sredine.
Osim toga, odbačeni tehnološki proizvodi sadrže otrovne tvari kao što su živa, olovo i kadmij, koje, ako se njima ne upravlja pravilno, mogu iscuriti u tlo ili podzemne vode, uzrokujući kontaminaciju velikih razmjera.
Kako izbjeći ili produžiti vijek trajanja proizvoda
Uticaj planirane zastarelosti moguće je suzbiti usvajanjem novih potrošačkih praksi i donošenjem odgovornijih odluka:
- Odlučite se za popravke: Produžite životni vijek proizvoda tako što ćete ih popraviti umjesto da odmah zamijenite proizvod kada se pokvari.
- Ponovna upotreba: Kupite dobro očuvane rabljene proizvode ili donirajte one koji više nisu potrebni, ali mogu nastaviti ispravno funkcionirati.
- Održiva potrošnja: Kladite se na proizvode koji garantuju dug vijek trajanja ili koji imaju dobru politiku popravke i recikliranja.
- Transparentnost zahtjeva: Potražite brendove koji daju prednost trajnosti i nude nekoliko godina garancije na rezervne dijelove.
U Evropi su preduzeti zakonodavni koraci ka pravu na reparaciju. Na primjer, svi proizvodi koji se prodaju u Španjolskoj od 2022. moraju imati trogodišnju garanciju, a proizvođači su dužni osigurati rezervne dijelove 10 godina.
Ukratko, odluke potrošača imaju direktan utjecaj na održivost. Klađenje na proizvode dizajnirane da traju – i na brendove koji poštuju životnu sredinu – efikasan je način borbe protiv planirane zastarelosti i smanjenja našeg ekološkog otiska.