Ako političari u Čileu uspiju održati svoju posvećenost, zemlja će poduzeti gigantski korak u svome politika obnovljive energije. Čile je postavio ambiciozan cilj dekarbonizacije svoje ekonomije do 2050. Ovaj plan ne podrazumijeva samo evoluciju prema čiste energije, ali i strukturnu transformaciju koja uključuje nekoliko tehničkih, društvenih i ekonomskih izazova.
Jedan od glavnih ciljeva je ograničavanje razvoja novih elektrana na ugalj, utvrđivanje da svaki projekat ove vrste mora imati sistemi za hvatanje i skladištenje ugljenika (CCS) ili ekvivalentne tehnologije koje smanjuju emisije. Osim toga, plan predviđa postepeno zatvaranje postojećih termoelektrana. Prema projekcijama Ministarstvo energetike Čilea, zemlja očekuje da će više od 70% njene energetske matrice biti bazirano na obnovljivoj energiji do 2050. godine.
Odluku o započinjanju ovog procesa zajedno su donijele glavne elektroenergetske kompanije u zemlji, kao što su AES Andes, Colbún, Enel i Engie, a podržala ju je i vlada. U stvari, za vrijeme mandata predsjednice Michelle Bachelet, potpisan je sporazum da se ne gradi više elektrana na ugalj bez tehnologija za prikupljanje emisija i da se ubrza zatvaranje postojećih.
Inicijative u skladu sa Pariskim sporazumom
Čileanski plan dekarbonizacije usklađen je sa obavezama stečenim u Pariški sporazum. Prema bivšem ministru energetike Andrésu Rebolledu, Čile jeste izuzetnim uslovima za razvoj obnovljive energije, uglavnom zbog bogatih solarnih i vjetroelektrana u zemlji. “Postavili smo cilj da do 2050. godine između 70 i 90% naše matrice bude sačinjeno od obnovljivih izvora energije”, naveo je on.
Ovaj optimistični pristup se takođe odražava u nedavnim podacima: Do 2022. obnovljive energije Oni su već predstavljali više od 40% proizvodnje električne energije u Čileu, nadmašujući ugalj. Ovo je dramatična promjena u odnosu na stanje iz 2014. godine, kada je ova cifra jedva dostigla 7%.
Napredak i izazovi obnovljivih izvora energije
Trenutno je solarna energija najrazvijenija u zemlji, sa velikim projektima kao što je solarna elektrana El Romero, koja je bila najveća u Latinskoj Americi u vrijeme svog otvaranja 2016. Ova elektrana od 246 MWp bila je ključna u poboljšanje konkurentnosti čiste energije.
Povećanje proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora nije samo bilo korisno za okoliš, već se pokazalo i ekonomski isplativije. Prema izvještaju o ekonomskom uticaju, tvornica El Romero Doprinijet će više od 300 miliona dolara bruto domaćem proizvodu (BDP) tokom svog korisnog vijeka trajanja, udvostručavajući prednosti ekvivalentne elektrane na ugalj.
Progresivna eliminacija uglja
Sa osam elektrana na ugljen koje se zatvaraju između 2019. i 2023. i još dvanaest planiranih za 2025., Čile ubrzava svoj tempo ka potpunoj dekarbonizaciji. Međutim, postoji najmanje osam tvornica koje još uvijek nemaju dogovoreni datum zatvaranja, što predstavlja jedan od najvećih izazova za Čile u bliskoj budućnosti.
Jedan od najsloženijih slučajeva je slučaj Guacolda central, najveći energetski kompleks na ugalj u zemlji, koji još nema fiksni datum zatvaranja. Smještena u Huasku, 'zoni žrtvovanja', ova biljka je izazvala zabrinutost zbog svog utjecaja na okoliš i svoje uloge u lokalnom zagađenju. Zajednice u blizini ovih pogona suočavaju se ne samo sa zdravstvenim problemima uzrokovanim zagađenjem, kao što su respiratorne bolesti, već i ekonomskom ovisnošću o ovim industrijama.
Zatvaranje pogona i mogućnosti konverzije
Jedno od velikih pitanja je šta će se raditi sa infrastrukturom postrojenja koja se zatvaraju. U tom smislu, Čile bi mogao biti inspirisan međunarodnim projektima. U Njemačkoj su, na primjer, postrojenja na ugalj pretvorena u termo skladišta. Jedna od mogućnosti koja se proučava je upotreba ovih biljaka za skladištenje sunčeve energije kroz rastopljene soli. Ova tehnologija bi omogućila Čileu da maksimalno iskoristi svoje obnovljive resurse uz održavanje dijela postojeće infrastrukture.
Druga opcija koja je na stolu je rekonverzija postrojenja za proizvodnju zeleni vodonik. Iako ovaj pristup predstavlja izazove, on također nudi važne mogućnosti za dekarbonizaciju sektora kao što su transport i teška industrija.
Društveni i ekonomski izazovi
Zatvaranje elektrana na ugalj, iako pozitivno sa ekološke tačke gledišta, takođe predstavlja društveni i ekonomski izazovi. Mnoga područja u kojima se nalaze ove biljke ekonomski zavise od njih za opstanak. Na primjer, u regiji Huasco, lokalni ribari i farmeri izrazili su zabrinutost kako će konverzija energije utjecati na njihov život. Od suštinskog je značaja da se vlada bavi ovim pitanjima kroz inkluzivne politike koje nude mogućnosti zapošljavanja u sektorima kao što je obnovljiva energija.
Kako bi smanjila društveni uticaj, vlada je uspostavila “Međuresorna komisija za pravednu socioekološku tranziciju“, koji uključuje ministarstva životne sredine, energetike, socijalnog razvoja, rada, privrede, rudarstva i zdravlja. Ovaj komitet nastoji da osigura da se zatvaranje elektrana na ugalj i prelazak na čistu energiju sprovedu na pravičan i pošten način za sve pogođene zajednice.
Neke zajednice, poput onih u Huasku, širenje solarne energije vide kao svjetlo nade. Međutim, izražena je zabrinutost oko lokacije velikih solarnih instalacija u blizini poljoprivrednih i stambenih područja, što zahtijeva pažljivo planiranje kako bi se osiguralo da ne dođe do novih društvenih sukoba.
Tranzicija prema obnovljive energije To ne predstavlja samo ekološku odgovornost, već i ekonomsku priliku za Čile. Kako zemlja bude napredovala u svom planu dekarbonizacije, suočit će se s izazovima, ali će također otvoriti nove mogućnosti za razvoj konkurentnije, održivije i pravednije ekonomije.